|
Između 1985. i 1992.
godine Sinagoga je korišćena kao zgrada za avangardno pozorište
predvođeno poznatim režiserom Ljubišom Ristićem, ali to je samo
doprinelo daljoj degradaciji građevine. Uprkos odrebama da rad pozorišta
ne sme ometati restauraciju, Ristić je izveo brojne strukturalne promene
uključujući i podizanje poda za oko 1,5 metar, adaptaciju prostorija za
radionice i skladištenje, uklanjanje molitvenih klupa i postavljanje
pokretnih tribina. Grejanje, vodovod i ventilacija nisu bili propisno
postavljeni. Električni kablovi ispod novog poda nisu bili dobro
izolovani, te je nekoliko puta dolazilo i do požara uzrokovanih kratkim
spojem.
Uz sve to, avangardne
predstave su uključivale i uvođenje životinja u Sinagogu i kao vrhunac,
glumci su urinirali na sceni ispred nekadašnjeg oltara.
Tokom 1987. i 1988.
godine obnovljene su sve slike na unutrašnjoj strani centralne kupole
kao i gipsani cvetni ukrasi na stubovima i lukovima balkona odnosno
galerije za žene, gornji kružni vitraži i polukružni vitraži na
prizemlju centralne dvorane.
Izvedene su i dodatne
poravke i izolacioni radovi na nekim delovima krova. Toaleti su izvedeni
ispod bočnih stepeništa za potrebe pozorišta.
Tokom 1989. godine
započete su intenzivne pripreme za nabavku svih elemenata neophodnih za
rekonstrukciju fasade. Nove fasadne cigle koje su u skladu sa
prvobitnim, poručeni su iz fabrika iz Osijeka i Đakova u Hrvatskoj, kao
i fabrike Žolnai keramike iz Peča u Mađarskoj, koja je i proizvela
prvobitne elemente a sada ponovo pravi fasadne dekoracije od terakote.
UNESCO-v komitet je
1989. godine posetio Suboticu, da bi Sinagoga bila uvrštena u UNESCO-vu
listu Svetske kulturne baštine. Međutim, ratovi na području Jugoslavije
devedesetih godina prvo su usporili a zatim potpuno zaustavili sve
napore da se Sinagoga obnovi. Embargo koji je uveden Jugoslaviji u to
vreme, finansijska kriza i nedostatak stručnjaka sprečili su dalje
popravke, što je naglo pogoršalo stanje u kojem se Sinagoga nalazila.
Godine 1996. a zatim i
2000. World Monument Fund je svrstao Sinagogu na listu stotinu
najugroženijih građevina na svetu.
Poslednjih godina bilo
je nekoliko pokušaja da se Sinagoga koristi u kulturne svrhe. Svetilište
je 1994. godine bilo mesto komemoracije povodom obeležavanja 50.
godišnjice deportacije subotičkih Jevreja, a spomenik žrtvama Holokausta
je podignut ispred Sinagoge. Takođe, održano je nekoliko koncerata i
izložbi, ali se sa tom praksom prestalo prvenstveno zbog lošeg stanja u
kojem se građevina nalazi. Od maja 2002. godine Sinagoga je i mesto
odvijanja verskih sluzbi za jevrejske praznike.
Oštećenja na krovu,
rupe u stropu iznad ulaza od žičane mreže i oštećen olučni sistem
dozvolili su curenje vode u unutrašnjost, što je uzrokovalo značajnu
štetu delovima Sinagoge koji su bili obnovljeni, kao i onima koji još
nisu.
Zahvaljujući donaciji
Samuel H. Kress Fondacije, u aprilu 1999. godine četiri arhitekte Andraš
Roman, Tamaš Fejerdi, Viktorija Aladžić i restaurator Klara Deak uz
stručnu pomoć arhitekata Laslo Kiralja i Gabor Demetera su sastavili
izveštaj o stanju Sinagoge u kojem je navedeno da su neophodne hitne
zaštitne mere.
U decembru 2000.
godine, Jewish Heritage Grant Program i World Monuments Fund
(WMF) sponzorisan od The Ronald. S. Lauder Foundation odobrio je
$60.000 finansijske pomoći za popravku najoštećenijih delova krova.
Fondacija koja će
sprovoditi i nadgledati restauraciju Sinagoge osnovana je u septembru
2001. Nazvana SOS Sinagoga, sastavljena je od članova Jevrejske Opštine
– stručnjaka za arhitekturu u jevrejsku kulturnu baštinu, ali i od
lokalnih političara, pre svega Jožefa Kase, predsednika fondacije,
bivšeg gradonačelnika Subotice a sada aktuelnog potpredsednika
republičke Vlade.
Između novembra 2001. i
aprila 2002. godine sprovedene su hitne popravke da bi se građevina
stabilizovala i sprečilo dalje propadanje. Izvedene su popravke na
krovu, zamena i popravka oluka i zaštita vrata i prozora. Gabor Demeter,
arhitekta Međuopštinskog zavoda za zaštitu spomenika, je sastavio
dugoročnu studiju revitalizacije Sinagoge.
Ovim poslednjim
zaštitnim merama dalje propadanje je, bar trenutno, zaustavljeno,
međutim potrebno je što pre nastaviti sa daljim radovima da bi se
spasila ova veličanstvena i izuzetno vredna građevina. |